Kako se nositi s gubitkom bebe i tugom za vrijeme blagdana

Pjesma kaže “It’s the most wonderful time of the year!”. I ono uistinu jest. Dok ne doživiš gubitak bebe. Nakon gubitka, bez obzira koliko je vremena prošlo, blagdani i slavlja mogu biti posebno izazovni i teški. Postoji taj društveni pritisak da MORAMO imati predivne blagdane, da moramo biti zahvalni i veseliti se, da se moramo družiti s ljudima i razgovarati o tome kako je sve prekrasno. Postoji ta jedna nametnuta slika iz Walmart filmova, izmišljena i lažna ideja s društvenih mreža gdje je sve savršeno i u najboljem redu i bez obzira na nedaće, za vrijeme blagdana bol i tuga čarobno nestaju i svi dobijemo naš happy end. 

Ali kada izgubiš bebu, tvoja je stvarnost daleko od Walmartovog filma i filtriranog Instagram posta. Tvoj život je obuzet tugom. Tvoj život na trenutke više kao da nema smisla. Kako se veseliti kada je tvoja beba mrtva? Kako biti zahvalan kada je tvoja beba mrtva? Kako razgovarati s ljudima o nebitnim stvarima kada je tvoja beba mrtva? 

I ako te tvoj vlastiti gubitak sada doveo do ovog mog teksta, vjerojatno se pitaš hoće li zauvijek biti tako? Hoćeš li se zauvijek ovako osjećati za vrijeme blagdana? Hoćeš li ikada više imati sretne blagdane? I mogu razumijeti zašto se tako osjećaš i zašto misliš da je ovo možda tvoje trajno stanje. Neću ti reći da će sigurno biti lakše ili drugačije sljedeće godine ili za pet godina. No ovdje sam da te saslušam, da ti kažem da se mnogi od nas osjećaju jednako kao i ti, i da ti podijelim nekoliko korisnih savjeta kako da budeš nježna prema sebi i zaštitiš svoje mentalno zdravlje u ovom izazovnom razdoblju.

NE je potpuna rečenica.

Pročitaj to još jednom.  I još jednom. I još jednom. Znam, znam koliko je teško podvući crtu i samo odbiti poziv na okupljanje ili sudjelovanje u bilo kakvom društvenom događanju bez potrebe da moramo svoje “Ne” dalje opravdavati (ili sebi ili drugima). No znaj da imaš to u sebi i da ti je to dano na izbor. Ne moraš pristati na svaki poziv i ne moraš odgovoriti na svako pitanje vezano za djecu. Ok je reći “Ne” ako si zabrinuta da bi neki događaj, okupljanje ili razgovor bili veliki okidači za tvoje emocionalno stanje. 

Možeš otkazati blagdane.

Da, stvarno možeš. Ako ti pomisao na slavlje, kićenje bora, kupovanje poklona i obiteljski ručak stvaraju nervozu, stres, osjećaj mučnine - znaj da ne moraš ništa od toga. Možeš se ponašati da je to običan dan kao i svaki drugi. Ne moraš staviti ni jedan ukras na bor i možeš taj dan ispeći smrznutu pizzu. Bez grižnje savjesti. S druge strane, ako su blagndanske aktivnosti dobra distrakcija koja ti donosi radosne osjećaje i lijepa sjećanja, slobodno uskoči u to u potpunosti. Izvadi svaki ukras i uživaj u sretnim uspomenama, uroni u blagdanske filmove koji uvijek imaju sretan završetak. Tvoj gubitak je tvoj i tvoja tuga je samo između tebe (vas) i tvoje bebe. Ti biraš što je najbolje za tebe.

U redu je predomisliti se.

Ukoliko se spremaš ići među ljude, na neko slavlje ili okupljanje, uvijek imaj isplaniranu exit strategiju ili plan B. Daj drugim ljudima do znanja što očekivati. Možda se osjećaš ok za ići, ali ćeš se u zadnji tren predomisliti. To je ok! I slobodno reci ljudima da ti jednostavno nije do nečega. Probaj doći čim kasnije ili otići ranije nego što si planirala, pogotovo ako znaš da ćeš biti među ljudima s malom djecom i trudnicama ili ako znaš da će se povesti razgovori o bebama i planiranju trudnoće. Ukoliko ideš s partnerom, dogovorite se unaprijed da svakih pola sata napravite check in jedno s drugim. Ukoliko i jednom od vas bude previše svega, ispričajte se i otiđite doma. Također je ok ukoliko nemaš volje ići na neku zabavu, ali se na taj dan osjećaš baš dobro i ipak odlučiš prihvatiti poziv. Nema ništa loše u tome da si dopustiš trenutak veselja i iskoristiš to da makneš misli sa svojeg gubitka. Vjeruj mi, to ne znači da si zaboravila na svoju bebu i da se trebaš osjećati krivom jer odjednom nisi tužna. Tuga i radost mogu postojati istovremeno jedna uz drugu.

Zatraži pomoć.

Ljudi se osjećaju nelagodno oko smrti. Ne znaju se nositi s boli koja nastaje i ne snađu se kada treba nešto napraviti ili reći. Pa naprave ili kažu sve krivo. Također moramo osvijestiti da se svatko od nas nosi s određenim životnim poteškoćama i mikro gubicima i uz sav stres blagdana, ponekad jednostavno nemamo kapaciteta razmišljati o drugim ljudima i kako im pomoći. Zato je u redu zatražiti konkretnu pomoć i reći nekome kakva nam je podrška potrebna. Možeš reći prijateljici da bi ti uistinu puno značilo kada bi se došla ujutro prošetati s tobom ili popiti kavu. Možda ćeš odbiti poziv na obiteljski ručak, ali bi ti puno značilo da vam netko donese obrok. I ako netko učini dobru stvar za tebe, u redu je ljudima dati pozitivnu povratnu informaciju i reći im da ti je to puno pomoglo. Gubitak bebe često bude usamljeno i izolirano iskustvo. Ali i ako se osjećaš kao da si sama i da nitko ne razumije kroz što prolaziš, vjeruj mi, ima nas! U redu je potražiti podršku i povezati se sa zajednicom s kojom dijelimo slična iskustva. Ponekad, kada se poistovjetimo s iskustvom nekoga tko je preživio isto što i mi i uspio krenuti prema naprijed, rodi se osjećaj nove nade.

Daj drugima.

Za vrijeme žalovanja, znamo potonuti u vrtlog teških emocija poput tuge, ljutnje, krivnje, bespomoćnosti. I ponekad najveću utjehu pronalazimo u tome da činimo nešto dobro za nekog drugog. A blagdani su savršeno vrijeme za nešto takvo. Iskoristi svoje vrijeme i talente. Volontiraj. Doniraj nešto u dobrotvorne svrhe. Ispeci kolač susjedu s kojim inače nemaš previše kontakta. 

Daj prostora svojoj tuzi.

Sasvim je normalno imati period kada se osjećamo puno bolje nakon gubitka, da bi se u jednom danu sve u potpunosti izokrenulo. Pitaš se što radiš krivo i zašto imaš osjećaš da se vraćaš unatrag. Ovo može biti puno učestalije i intenzivnije kako se približavaju blagdani. I to je normalno! Žalovanje je proces koji nije linearan. Normalno je skakati iz faze u fazu, vraćati se u neke u kojima smo već bili. Nema pisanog pravila i to ne znači da nisi bolje. To je jednostavno prirodan tijek stvari. Zacijeljivanje dolazi pomalo i polako i kada ti se i ne čini da se krećeš prema naprijed, ti to svejedno činiš. No ipak je bitno u takvim razdobljima misliti na sebe i dati si ono što nam je potrebno. Tuga je tu jer ima neku poruku za nas i želi biti saslušana i viđena. Daj joj prostora i vremena, osjeti ju i pusti ju van.

Da, ovi blagdani će ti biti teški. Vidim te i osjetim te. Tuga nakon gubitka je komplicirana sama po sebi. No stvari postaju još kompliciranije u ovakvom razdoblju kada se sve vrti oko slavljenja, zahvalnosti, zajedništva. Neki od nas će imati potrebu u potpunosti se povući od svih stvari vezanih za blagdanske aktivnosti, dok će drugi imati potrebu sudjelovati, ali neće znati kako balansirati svoju tugu i radost. Svatko žaluje na svoj način i svatko zacijeljuje na svoj način. Što god odlučila u ovom razdoblju, kako god ćeš ih proslaviti ili ne proslaviti, slušaj sebe i ostani vjerna sebi. Stavi svoje potrebe na prvo mjesto, budi nježna i strpljiva kada se radi o tvom mentalnom zdravlju. Budi mudra i blokiraj buku izvana. Prigrli svoje emocije i daj im prostora da se izraze. Štiti svoje srce.