Trudnoća nakon gubitka - kada živiš od ultrazvuka do ultrazvuka

Išla sam nedavno na redovnu kontrolu kod svoje ginekologice. Uobičajeno - pregled, ultrazvuk, PAPA test. Otkad sam ušla u pubertet i dobila prvu menstruaciju, išla sam u Dom zdravlja u svom gradu kod socijalnog ginekologa. On mi je vodio prvu trudnoću sve do gubitka. Kako to obično biva, prošla sam kroz skoro sve faze žalovanja. Jedna od njih je bijes, kada se pitamo zašto se ovo događa i tko je kriv? I ta ljutnja i krivica nisu statične, kako vrijeme teče, usmjerene su na različite stvari, okolnosti, ljude. Nekako čak i prirodno dođe da si samoj sebi prva meta. Krivila sam se jer nisam stala s treninzima (prvo krvarenje mi se dogodilo nakon treninga penjanja na umjetnoj stijeni), krivila sam se jer sam u tih nekoliko tjedana nastavila imati spolne odnose, krivila sam se jer sam samu sebe uvjeravala da je krvarenje u prvom tromjesečju normalno, krivila sam se jer sam pila kavu, krivila sam se jer nisam uzela bolovanje, krivila sam se jer nisam odmah potražila drugo mišljenje, krivila sam se jer nisam mogla dati dijete svome mužu. Očajnički tražiš razlog za svoj gubitak jer misliš da će ti do donijeti neku utjehu, neki završetak, neko osiguranje da nisu stvari van tvoje kontrole, jer se ne želiš pomiriti s tim da se užasno loše stvari jednostavno događaju ljudima i da nema neke više sile ili smisla iza toga. Zato nije teško krenuti prebaciti ljutnju i na druge ljude. U mom slučaju je to bio moj ginekolog. Ljutila sam se jer mi nije rekao da prestanem vježbati, ljutila sam se jer mi nije savjetovao da nemam spolne odnose, ljutila sam se jer mi je govorio da je krvarenje normalna pojava i da se ne brinem, ljutila sam se jer me nije poslao na bolovanje, ljutila sam se jer mi nije pojačao terapiju progesteronom, ljutila sam se što mi je napravio prevelik broj vaginalnih pregleda i ultrazvuka u svega par tjedana. I iz mjesta te neke ogorčenosti, odlučila sam ubrzo nakon spontanog potražiti novog ginekologa, ovaj puta privatnog.

No da se vratimo na početak priče, moja nedavna redovna kontrola. Ginekologica kod koje sam sad već tri godine je iznimna liječnica. I kada kažem iznimna liječnica, ne mislim samo na to da je nevjerojatno stručna, profesionalna, sposobna i dobra u svom poslu. Mislim i na ljudskost, toplinu, osjećaj sigurnosti. U njenoj ordinaciji nema dvometarskog stola gdje sjedite preko puta nje i koji služi kao barijera - kod nje sjednete na metar do nje. Svaki puta kada ste tamo, osjećate da vam je posvećeno vrijeme - postavit će ti mnogobrojna pitanja i gledati te u oči dok odgovaraš. Na svako tvoje pitanje će strpljivo i detaljno odgovoriti. Pružit će ti utjehu kada izraziš svoje brige ili strahove. Jednostavno se u njenoj ordinaciji osjećaš kao čovjek! Ljudsko biće, a ne broj. Vodila me kroz moju drugu trudnoću i drugi gubitak. Vodila me i kroz moju treću trudnoću skoro pa do poroda. Stoga mogu reći da sam u toj ordinaciji doživjela neke od najljepših trenutaka, ali i neke od najtežih. Ali upravo zbog tih teških trenutaka, odlazak ginekologu i bilo kakav pregled su meni skoro pa uvijek traumatični. Čak i kada nisam trudna i idem na redovnu kontrolu, zna me preplaviti nevjerojatan osjećaš straha i anksioznost. To mi je takav trigger, da mi mozak bude na autopilotu i u sekundi me vrati u neki od trenutaka kada sam primila vijesti koje su mi slomile srce. Tako je bilo i tog popodneva, dok sam ulicom šetala prema ordinaciji. Iz vedra neba, misli su se samo pojavile, a oči su mi se ispunile suzama.

U trudnoći nakon gubitka, pregledi su nešto što ne možemo dočekati, a opet nešto čega se najviše pribojavamo. I kako ne bismo? Ako je i za tebe ginekološka ordinacija mjesto u kojem si saznala da ti beba neće preživjeti ili da je već umrla, odlazak na kontrolu u trudnoći može izazvati nebrojene teške emocije. I tako odemo na pregled, često paralizirani od straha, ponovno očekujući neke loše vijesti. Ležimo na tom stolu raširenih nogu, osjećamo da nam tijelo drhti i srce lupa sve jače. Stišćemo ruke i čeljust i pokušavamo kontrolirati dah. I onda sve prođe dobro, kažu nam da je sve u redu, beba je živa, beba i dalje raste. Odjednom osjetimo - apsolutni val olakšanja. I sreće. Drži nas sve dok ne dođemo kući. I tada se opet ušuljaju sumnje, strahovi. Što ako već sutra nešto ne bude dobro? Što ako nećeš znati? Da barem možeš svaki dan ići na pregled da znaš da je sve dobro. Kako ćeš sada preživjeti do sljedećeg pregleda? Taj period čekanja zna biti brutalan! Baš u pravom smislu te riječi - surov, bezobziran, bez milosti. Poželiš zatvoriti oči i probuditi se za devet mjeseci, jer misliš da ti srce to neće moći podnijeti.

Što možeš učiniti kako bi si olakšala te periode između ultrazvuka? Donosim ti nekoliko konkretnih prijedloga od kojih si možeš izabrati ono što ti odgovara i s čim se osjećaš dobro.

Odabir ginekologa je bitan.

Svjesna sam da nemaju svi priliku ići kod privatnika, jer budimo realni, skupo je! Ali odlazak kod privatnog ginekologa nije uvijek ni nužan. Plaćanje zdrastvene usluge, nažalost, nije garancija da ćemo dobiti uslugu kakvu zaslužujemo. Postoji mnogo socijalnih ginekologa koji su vrhunski liječnici i imaju ljudski pristup. A taj ljudski pristup je u trudnoći nakon gubitka bitniji od mnogo drugih stvari. Zato je važno da te kroz trudnoću vodi netko s kime možeš otvoreno pričati o svojim strahovima bez osuđivanja, netko tko će razumijeti da je možda bolje izmjeriti ti krvni tlak nakon pregleda, jer smo pri dolasku u stanju totalne panike, netko tko će ti moći pružiti utjehu ukoliko te dočekaju loše vijesti, a koja neće biti diktiranje statistika i bolnih floskula kako nije to ništa strašno i da budeš sretna jer se dogodilo rano, netko tko će ti omogućiti češći ultrazvuk kako bi te umirio. Znam da ovo zvuči kao jednorog, nešto što ne postoji. Ali vjeruj mi, ima takvih liječnika! Ukoliko nisi trenutno zadovoljna sa svojim socijalnim ginekologom, a ne možeš si priuštiti privatnika, razmisli o premještaju kod drugog socijalnog ginekologa. Priupitaj sestru, prijateljice, na forumu i probaj pronaći nekoga po preporuci.

Jutarnja i večernja rutina.

Gubitak kontrole je jedna od najtežih stvari s kojima se moramo suočiti i prihvatiti u trudnoći nakon gubitka. Ljudi vole imati konce u svojim rukama jer im to pruža sigurnost. Zato volimo rutinu, strukturu, bilo što što možemo svjesno kontrolirati. I dok je u trudnoći nakon gubitka kontrola gotovo pa i iluzija, možemo se posvetiti i usredotočiti na stvari i radnje kroz dan koje jesu pod našom kontrolom. Stvaranje jutarnjih i večernjih rutina je vjerojatno najbolji primjer toga. Dan bismo trebali započeti s laganim kretanjem, makar i s nekoliko minuta nježnog istezanja, zdravim doručkom, pozitivnim mindsetom (bilo meditacija, afirmacije, čitanje pozitivnih citata i sl.). Navečer je bitno opustiti um i potaknuti otpuštanje melatonina. Stoga bi bilo dobro isključiti se s društvenih mreža i interneta općenito i pripremiti za spavanje kroz opuštajuću rutinu barem sat vremena ranije. To može biti čitanje knjige, slušanje podcasta, ispijanje čaja kamilice ili omiljena beauty rutina lica i tijela. Aromaterapija s opuštajućim uljima poput lavande su također dobar izbor. Ako osjećamo da nam misli svejedno lutaju nekoliko minuta zapisivanja bude dobar ispušni ventil.

Radi nešto rukama.

Ovo je idealno vrijeme za započeti neke projekte. Mogu biti kreativni, ali i ne nužno. Ovisno što te zanima i veseli. Voliš crtati i slikati? Odi kupiti novi set boja i tempera i daj mašti na volju. Dobra ideja su i bojanke za odrasle, meni su bile spas. Voliš puzzle? Nabavi dva-tri seta po tisuću komada i pretvori blagavaonski stol u kreativni kaos. Upiši neki kratki tečaj heklanja, šivanja, pletenja. Voliš cvijeće? Kupi par novih lončanica i uroni ruke u svježu zemlju. Zaprljane ruke i kontakt s određenim bakterijama u zemlji (Mycobacterium vaccae) potiču lučenje serotonina - hormona sreće, prirodnog antidepresiva - i jačaju imunološki sustav. Složi fotoalbum s fotografijama sa zadnjeg godišnjeg odmora. Napravi svoj vision board, odnosno ploču ciljeva, snova i vizualizacija za narednu godinu. Planiraš već mjesecima raščistiti ormar? Riješi se komada odjeće koje nisi obukla preko godinu dana i učini dobro djelo dajući ih u dobrotvorne svrhe. Vrijeme je da organiziraš kuhinju? Go for it! Već mjesecima ti ona kuharica skuplja prašinu na polici? Izvadi lonce i tave i isprobaj novi recept svaki tjedan. Uistinu, mogućnosti su nebrojene. No te neke svakodnevne aktivnosti će ti donijeti radost i poslužiti kao savršena distrakcija kada misli krenu lutati.

Dobro društvo zlata vrijedi.

Svi imamo periode kada nam odgovara samoća. Ti u svoja četiri zida, mir i tišina. I to je ok. S druge strane, svi smo mi socijalna bića, trebaju nam drugi ljudi i interakcija s njima. U ovom razdoblju će postojati ljudi s kojima ćeš željeti i moći razgovarati o tome kroz što prolaziš. Moći ćeš izraziti svoje strahove, nervozu i tugu. Ali će postojati i ljudi koji jednostavno ne mogu razumijeti i koliko god se trudila i koliko god riječi potrošila, neće te moći osjetiti. Znaj da nema u tome ništa loše. Ljudi su takvi kakvi jesu i teško da ćemo to promijeniti. Nisu svi prijatelji za sve, ali ni tebi ne treba ista stvar svakoga dana. Zato je dobro okružiti se s ljudima koji će ti pružiti podršku na različite načine i na više razina. S nekime ćeš moći isplakati dušu, a s nekime će ti dobro doći cjelodnevni šoping ili kava na suncu bez teških tema.

Dopusti si slaviti.

Svaki novi dan trudnoće je nešto što se treba slaviti. Danas si trudna, danas je tvoja beba dobro. I to je velika, velika stvar! Bez obzira što se sigurno bojiš pretjerano veseliti ili nisi uzbuđena, jer misliš da ćeš time nešto ureknuti, treba si dopustiti radost. Svakim danom i svakim tjednom si sve bliže svojoj bebi, zaslužuješ biti sretna i nemoj samu sebe lišiti toga. Odluči postaviti male ciljeve i osmisli način kako ih proslaviti. Hoće li to biti svaki ulazak u novi tjedan trudnoće, ili dobar pregled kod doktora - na tebi je! Ja sam nakon svakog pregleda s mužem otišla van nešto fino pojesti. Hoćeš li si kupiti nešto lijepo? Hoćeš li naručiti omiljeni junk iz dostave? Hoćeš li otići na mini dnevni izlet s prijateljicom? Samo pronađi način da proslaviš!

Pronađi podršku.

Dogovori koji termin više kod psihoterapeuta ili doule poput mene. Pronađi grupu podrške i okruži se ženama koje isto prolaze kroz trudnoću nakon gubitka. Razgovaraj sa ženama koje su proživjele gubitak i uspješno iznijele trudnoću. Ti sama znaš što ti treba u ovom razdoblju. Razumijevanje, suosjećanje, prihvaćanje, utjeha - sve su to stvari koje su od neizmjerne važnosti kada prolazimo kroz trudnoću. Stavi sebe na prvo mjesto i potraži i zatraži što ti je potrebno. Na kraju dana, to ne može napraviti nitko drugi osim tebe same.